Objave
Dmytro Hreshko: Bilo je situacija kada nas je vojska savjetovala da ne nosimo novinarske oznake
Nazvan po slavenskoj božici prirode, Diviji, ovaj dokumentarni film drukčiji je od svih koji su do sada snimljeni o ratu u Ukrajini – u njemu reditelj okreće kameru prema prirodi, prekrasnom živom svijetu koji tiho pati od ratnih razaranja i koji se prkosno i u tišini polako obnavlja.
Nazvan po slavenskoj božici prirode, Diviji, ovaj dokumentarni film drukčiji je od svih koji su do sada snimljeni o ratu u Ukrajini – u njemu reditelj okreće kameru prema prirodi, prekrasnom živom svijetu koji tiho pati od ratnih razaranja i koji se prkosno i u tišini polako obnavlja. Film “Divia” prikazan je u Takmičarskom programu - dokumentarni film 31. Sarajevo Film Festivala.
Sposobnost da se odmaknete od silnih ljudskih žrtava i vinete se dronom iznad čarobne prirode čini vas posebnim među ukrajinskim rediteljima koji su se do sada predstavili bosanskohercegovačkoj publici. Šta vas je nagnalo da se pozabavite stvarima koje se prečesto zaboravljaju kada govorimo o ratovima?
Privlači me snimanje prirode, jer me ona doista fascinira. Volim putovati, volim prirodne krajolike, volim životinje — i to je nešto što me duboko dira. Kao što to često biva s dokumentarnim filmskim stvarateljima, skloni smo se usredsrediti na ono što nas najviše boli. Mene najviše boli uništavanje prirode. Naravno, to ne umanjuje patnju ljudi — jer su ljudi također dio prirode.
Način na koji koristite zvuk i kombinirate ga sa tišinom također je poseban. Pored zvukova prirode koristite i nevjerojatno prikladnu muziku Sama Slatera koja diše sa prirodom. Je li ona namjenski komponirana, recite nam nešto o njoj?
Da, Sam Slater je posebno komponirao muziku za film. Bio je to vrlo poseban proces jer je komponirao tokom montiranja. Uzeli smo njegovu glazbu u obzir dok smo montirali, a i on je odgovarao na evoluciju montaže dok je komponirao. Tako je partitura u potpunosti stvorena u dijalogu s konceptom “Divije”.
Snimci napravljeni dronom zaista su prekrasni. Koliko je vremena i strpljenja bilo potrebno da se dobiju fantastični kadrovi poput onoga koji prikazuje cijelu šumu čija se stabla nepredvidivim talasima povijaju na vjetru?
Cijeli proces snimanja trajao je oko dvije godine, s ukupno 77 dana snimanja. Na kraju smo imali više od 100 sati snimljenog materijala.
Da li ste, dok ste snimali, dolazili u opasne situacije?
Dok snimate ili se jednostavno nalazite u područjima na prvoj liniji, uvijek postoji rizik od ozljede ili smrti. Mnoga su područja minirana, a ruske snage neprekidno napadaju razne ciljeve - uključujući civile. Zapravo je bilo situacija kada nas je vojska savjetovala da ne nosimo novinarske oznake, jer su ruske trupe poznate po tome da namjerno ciljaju novinare i napadaju ih prve.
Dok jedni ruše i uništavaju, drugi čiste mine, provjeravaju kvalitet vode i hrane nesretne napuštene životinje. Ko su tihi junaci vašeg filma koji pomažu prirodi da se oporavi?
Dok sam pisao scenarij, želio sam pokazati da uz destruktivnu moć ljudi, poput Ruske Federacije, postoje i ljudi koji se trude zaštititi i obnoviti prirodu. Želio sam jasno dati do znanja da čovječanstvo kao cjelina nije neprijatelj prirode. Naprotiv, ljudi su dio prirode. Samo što neki ljudi žive prema konceptu dominacije i eksploatacije, dok se drugi trude koegzistirati s prirodom pronalazeći obostranu korist kako bi preživjeli.